Stres
je stanje s kojim se svakodnevno susrećemo - kod kuće, na ulici, u trgovačkom
centru, u školi ili na poslu. Živjeti pod stresom trend je suvremenog društva
kojem sve rjeđe odolijevaju i oni najčvršći. Drugim riječima, stres je postao nova
moda i ta je moda malo kome prihvatljiva. Odgojiteljski poziv, baš kao i ostale
struke, nije lišen ovog suvremenog trenda. Iako je u Hrvatskoj tek neznatan
broj istraživanja usmjeren na istraživanje izvora stresa odgojitelja, među
njima vrijedi istaknuti Situacijsko
suočavanje sa stresom kod odgojitelja Žane Pavlović i Joška Sindika iz
2014. godine koje je moguće pronaći na sljedećem linku: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=188641
.
Glavni cilj spomenutog istraživanja bio je utvrditi mogućnost
prognoze situacijskih načina suočavanja sa stresom na temelju prediktora:
različitih osobina ličnosti odgojitelja (optimizam/pesimizam, emocionalna
kompetencija, samoefikasnost), njihove procjene izraženosti različitih izvora
stresnosti odgojiteljskog posla, duljine radnog staža te dispozicijskih stilova
suočavanja sa stresom. Pretpostavka istraživača bila je da će različiti načini suočavanja
sa stresom na poslu biti povezani s različitim osobinama ličnosti odgojitelja
kao i s njihovom procjenom izraženosti različitih izvora stresnosti na poslu. Istraživači
su izdvojili tri strategije situacijskog suočavanja sa stresom koristeći se teorijom
Billingsa i Moosa (1981): suočavanje usmjereno na emocije, suočavanje usmjereno
na problem i suočavanje izbjegavanjem.
U ovom je istraživanju sudjelovalo 336 odgojiteljica
klaster-uzorka dječjih vrtića Splitsko-dalmatinske županije. Prosječna je dob
ispitanica 43.2 godine, a njihova radnog staža 18.8 godina. Istraživanje je provedeno
u skladu s Etičkim kodeksom psihologijskih istraživanja. Mjerenje stresa
odgojitelja na poslu izvršeno je putem Skale
procjene stresnosti posla odgojitelja Likertovog tipa. Ispitanice su
trebale procijeniti intenzitet stresa, odnosno koliko je navedena situacija (međuljudski
odnosi, radni uvjeti, roditelji, ponašanja djece) stresna na poslu koji
obavljaju. Optimizam i pesimizam odgojitelja mjereni su Changovom Skalom optimizma – pesimizma, a opći
osjećaj osobne efikasnosti u suočavanju s različitim stresnim situacijama Skalom opće samoefikasnosti. Upitnikom emocionalne kompetencije EUK-15
ispitanice su procjenjivale razvijenost vlastitih sposobnosti (zapažanje i
izražavanje emocija, svjesnost, refleksivnost te regulacija emocija) iz
područja emocionalne inteligencije. Procijeniti u kojoj se mjeri služe
određenim tipom ponašanja (suočavanjem usmjerenim na emocije, problem i
izbjegavanje) kad se susretnu sa stresnom situacijom, ispitanice su mogle putem
Upitnika suočavanja sa stresnim
situacijama i Upitnika stilova
suočavanja sa stresnim situacijama. Kao kontrolna skala korištena je Skala socijalne poželjnosti za
eliminaciju onih ispitanika koji bi na toj skali imali ekstremne rezultate.
Rezultati istraživanja pokazuju da odgojiteljice svoj posao
doživljavaju iznimno stresnim, a način na koji će se suočiti sa stresom moguće
je prognozirati na temelju prediktora kao što su: doživljeni intenzitet izvora
stresa koji proizlazi iz međuljudskih odnosa na poslu, percepcija samoefikasnosti,
izraženost dispozicijskog stila suočavanja sa stresom usmjerenog na emocije te osobine
ličnosti – emocionalna kompetencija, optimizam i pesimizam. Istraživanjem je
otkriveno da prediktori poput dispozicijskog suočavanja sa stresom usmjerenog
na emocije i emocionalne kompetencije statistički značajno i pozitivno
pridonose prognozi svih načina situacijskog suočavanja sa stresom. Međuljudski
odnosi kao izvor stresa značajno pridonose situacijskom suočavanju usmjerenom
na problem i situacijskom suočavanju s emocijama. Dakle, pažnja odgojiteljica
koje se uspješno suočavaju sa stresom proizašlim iz međuljudskih odnosa,
usmjerena je na ublažavanje doživljaja stresa nastalog iz spomenutog izvora
suočavanjem usmjerenim na problem i na emocije. Isto tako, dispozicijsko
suočavanje usmjereno na zadatak pozitivno pridonosi situacijskom suočavanju
usmjerenom na problem. Iz rezultata vidljivo je da prediktori poput duljine
radnog staža, optimizma i pesimizma, samoefikasnosti i dispozicijskog
suočavanja usmjerenog na izbjegavanje uvelike utječu na to da za suočavanje sa
stresom odgojiteljice odabiru strategiju izbjegavanja. Drugim riječima, što
niže odgojiteljice percipiraju, primjerice, svoju samoefikasnost, češće će
birati izbjegavanje kao vlastitu strategiju nošenja sa stresom. Pokazalo se i
da se odgojiteljice s većom emocionalnom kompetentnošću, optimizmom i
efikasnošću učinkovitije nose sa stresom putem strategija usmjeravanja na
emocije i problem. Rezultati ovog istraživanja pokazuju i da zadovoljstvo
poslom nije značajno povezano s uspješnošću suočavanja sa stresom.
S obzirom na to da stres kod odgojitelja može utjecati na
njegovu kvalitetu rada s djecom, kao i na odnose s ostalima koji sudjeluju u
odgoju i obrazovanju djece poput roditelja, stručnih suradnika i lokalne zajednice;
spoznaje koje donosi ovo istraživanje relevantne su u spoznavanju smjera
prevencije stresa. Da bismo na kompleksan način mogli pristupiti uklanjanju
stresa iz našeg života, potrebno je detektirati njegove izvore i posljedice
koje može ostaviti na naš život, posao i odnose s drugima. Zanimljivo je da se provedenim
istraživanjem međuljudski odnosi ističu kao važan prediktor načina suočavanja
sa stresom. S obzirom na to da se odgojiteljski poziv zasniva na nizu međusobno
isprepletenih interakcija, ne začuđuje da su upravo međuljudski odnosi ključni
za psihološku stabilnost odgojitelja na poslu. Nije tajna da se svatko od nas
drugačije nosi sa stresnim situacijama u životu, no odabir najuspješnije metode
suočavanja sa stresom pokazatelj je emocionalne kompetentnosti odgojitelja, odraz
njegove cjelokupne ličnosti te stava kojim kroči kroz život. Upravo iz tog
razloga smatram da je važno putem različitih programa cjeloživotnog učenja
razvijati vještine samopomoći kod odgojitelja i educirati ih s ciljem
prevencije stresa.
Na koji se način nosite sa stresom? Što kod vas izaziva stres
na poslu? Tražite li ikad savjet od suradnika kako najuspješnije otkloniti
stres? Osjećate li da kada ste u stanju stresa, stres utječe na kvalitetu vašeg
rada?
Osobno ne smatram da sam pod stresom na poslu. Normalno je da postoje neslaganja oko ideja no to ne bi smio biti razlog za stres. Vazno je raditi na vjestinama komunikacije izmedu kolega i profesionalno pristupati poslu kako bi se umanjilo nezadovoljstvo poslom i nastanak stresa uopce.
OdgovoriIzbrišiPrema mojem iskustvu, najčešće se suočavam sa stresom kroz odnose s roditeljima ili pak kolegicama. Ali da, stres postoji. Negodovanje od strane roditelja, neprihvaćanje negativnih informacija o djeci, složenije obiteljske situacije i sl. dovode do stresa. S obzirom da nemam podršku stručnjaka, najčešće se sama moram nositi s time. No, ono što je najvažnije ne osjećam da stres utječe na kvalitetu mog rada.
OdgovoriIzbrišiDa, ja se u praksi suočavam s određenom količinom stresa. Ponekad neslaganje i pritisak nadređenih, nerazumijevanje roditelja ili pak određene situacije u radu s djecom podižu razinu stresa. Najefikasniji način nošenja s tim stresom za mene je razgovor s mojim kolegicama koje razumiju cjelokupnu situaciju.
OdgovoriIzbrišiKao pripravnik mogu reći da sam pre kratko u samoj odgojno-obrazovnoj praksi da bi mogla govoriti o postojanju stresa na poslu što se mene tiče. No, kao što kolegice navode u prethodnim komentarima stres postoji. Osobno smatram da svatko od nas pronađe nekakv svoj način nošenja sa stresom. U različitim situacijama koje izazivaju stres, smatram da je iznimno važno ono što navodi kolegica Ingrid, a to je da imamo kolegice koje će nas saslušati i razumijeti cjelokupnu situaciju.
OdgovoriIzbrišiDa, ja se u svojoj praksi suočavam sa stresom. Razlog tome su nedovoljno autonomije u radu, opsežan obujam posla, veći broj djece u skupini, pojedine problemske situacije u radu. Ipak, stresa se rješavam konstruktivnim razgovorima s kolegicama i kvalitetnom raspodjelom slobodnog vremena.
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiDa, stres se neminovno javi kad-tad u nekim situacijama. Kod mene u praksi najčešće zbog neslaganja ili loše komunikacije sa nadređenim, često i zbog različitih prioriteta u radu. Ne valja kad je način nošenja sa stresom kontra produktivan ili utiče na psihofizičko zdravlje. Nezgodno je i što je, ako je tako, jako teško promeniti način na koji se sa stresom nosiš. Ja se trudim da posle radnog vremena jednostavno ne mislim o problemima na poslu, pošto niti će ih to rešiti niti će meni biti bolje. Najbolje je ako izorganizujem sebi neku socijalizaciju ili preferiranu aktivnost druge vrste da se malo opustim. Do sada nisam primetila da bilo koja doza stresa utiče na kvalitet mog rada, ali utiče na to da manje uživam u tome što radim.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je doza stresa uvijek prisutna na svakome poslu, i manja doza stresa mene osobno potiče, no kada se ona poveća postanem neproduktivna. Ukoliko sam u mogućnosti ispričati suradnicima iz čega proizlazi moj stres, popričamo, no ne tražim osobite savjete, sam razgovor o uzroku stresa mi pomaže.
OdgovoriIzbrišiPosao odgojitelja djece predškolskog uzrasta human je, zahtjevan ali i zanimljiv i pun izazova. Svakodnevno nove, nepredvidive situacije u kojima je ponekad potrebno biti ...i mama i teta i prijatelj u igri i ''rame za plakanje'' i ''vila sa čarobnim štapićem'' od koje se očekuje da brzo, mudro i pravedno riješi probleme koji muče male glavice i... Naslaže se onda tu još i mnogo koječega drugog: broj djece iznad pedagoških normativa, djeca s poremećajima u ponašanju, integracija djece s posebnim potrebama, ponekad nerazumijevanje roditelja i radnog okruženja, brojne radne obveze...i eto stresa!!! Odgojiteljica sam u dječjem vrtiću sa dugim radnim stažom ( 40 g.) i mnogo sam puta bila u stresnoj situaciji. Najčešće ga rješavam tako da pokušavam sama sebi pomoći: analiziram i razmišljam o situacijama koje su me dovele u stres, pokušavam naći rješenja za izlaz iz stresa na dobrobit djece i moju. Ponekad na stručnim okupljanjima u ustanovi sa članovima stručnog tima raspravljamo o problemima na koje nailazimo u radu, pa i tu, ako osjetim potrebu, izložim što me ''muči'' i zatražim savjet, uputu i smjernicu koja mi može pomoći. Vrlo mi je važno i da imam razumijevanje kolegica od kojih, često, u razgovoru dobijem kvalitetno rješenje za problem - situaciju koja je izazvala stres. Zaključujem: stres mi, nekad više, nekad manje utječe na kvalitetu posla (nervoza, osjećaj nemoći, ljutnja, psihička napetost, nezadovoljstvo...) I zato , neka nam je stres što dalje od nas!!!
OdgovoriIzbrišiStres je jedan veliki problem današnjice pa stoga smatram ovaj post veoma značajnim. U našem poslu često se susrećemo sa stresom s obzirom na veliku odgovornost koju imamo, budući da radimo s djecom u njihovim najvažnijim godinama života. Neki odgajatelji će reći da im djeca stvaraju stre jer ne slušaju ili slično, ali za mene to nije stres. Ako se odgajatelj zna postaviti i oblikovati okruženje potičući djecu da uče sudjelujući, neće doživljavati toliki stres.
OdgovoriIzbrišiSvaki je posao ponekad stresan, tako i moj. Osobno nisam tip osobe koja o stresu razgovara s kolegama. Radije o svojim osjećajima i tome što me muči razgovaram s članovima obitelji. Mislim da od njih mogu očekivati najiskreniji savjet. Na pitanje što izaziva stres kod mene, odgovorio bi izlasci na teren koji znaju biti poprilično naporni. Ponekad mi stres stvaraju i mimoilaženja u mišljenju s kolegama. Iako se trudim da stres ne utječe na posao koji radim, moram priznati da ponekad kad sam pod stresom osjećsm da sam nešto manje efikasan.
OdgovoriIzbrišiStres kod odgajatelja nije rijetka pojava. Ali je veliko umijeće znati se nositi sa stresom. Djeca imaju radare i znaju o nama i vide ono što nikada nikome nismo rekli. Čitaju nas ko knjige tako da smatram da se od njih ništa ne može sakriti. Nekada smo pod stresom zbog nečega što se dogodilo kod kuće, nekada nešto pročitamo u novinama, nekada dijete padne i lupi glavom pa smo izvan sebe... prije svega trebamo znati smiriti sebe i prihvatiti da je i stres dio nas, ali ne ispoljavati se na djeci.
OdgovoriIzbrišiVrlo često na svom radnom mjestu imamo stresne situacije zbog velikog obima posla ili zbog neugodnih stranaka. Vrlo teško podnosim stresna stanja, a i rad pod stresom ostavlja posljedice i na zdravlje i na produktivnost. Nažalost, najčešće stresne situacije nastojim prebroditi sama iako ih ponekad podijelim s kolegicama s posla.
OdgovoriIzbrišiSlazem se u potpunosit!
OdgovoriIzbrišiBudući da nisam još zaposlena ne mogu govoriti iz vlastitog iskustva o stresu na poslu međutim mislim da je u članku vrlo dobro opisano o čemu ovisi način nošenja sa stresom. Osobno ponekad doživljavam stres na praksi u osnovnoj školi, no on nikada nije vezan uz sam rad s djecom već uz očekivanja ostalih sudionika u procesu obrazovanja te neslaganja s njima u nekim idejama i zamislima. Sigurna sam da će takvog stresa biti i u mom budućem poslu, a pretpostavljam da ću se s iskustvom naučiti i bolje nositi s time.
OdgovoriIzbrišiBudući da nisam još zaposlena ne mogu govoriti iz vlastitog iskustva o stresu na poslu međutim mislim da je u članku vrlo dobro opisano o čemu ovisi način nošenja sa stresom. Osobno ponekad doživljavam stres na praksi u osnovnoj školi, no on nikada nije vezan uz sam rad s djecom već uz očekivanja ostalih sudionika u procesu obrazovanja te neslaganja s njima u nekim idejama i zamislima. Sigurna sam da će takvog stresa biti i u mom budućem poslu, a pretpostavljam da ću se s iskustvom naučiti i bolje nositi s time.
OdgovoriIzbrišiDanas je stres zaista sveprisutan kao produkt užurbanog tempa života kakvom većina nas teži. Ljudi ne znaju živjeti opušteno pa si gomilaju hrpu obaveza i stalno utrkuju s vremenom ne bi li sve to stigli napraviti. I sama sam jedna od takvih - svjesno se dovodim u stanje stresa pokušavajući stići izvršiti obaveze na sve strane. Činim to jer mi je stalo, jer mislim da uvijek mogu više, jer sam ambiciozna i pedantna. I na poslu sam često pod stresom jer težim perfekcionizmu, a često ne bude kako sam si zamislila pa me to malo frustrira. Uglavnom, mislim da smo sami odgovorni za stres pod kojim se nalazimo. Iako smo svjesni da bi nekad trebali usporiti i više misliti na sebe, često odabiremo ugoditi drugima što nas čini stresiranima. Što se tiče dijeljenja nuka s drugima, uglavnom svoje stresne situacije proživljavam sama ili se eventualno požalim majci.
OdgovoriIzbrišiKao učiteljica, mogu reći da osobno nisam pod pretjeranim stresom, ali mnoge moje kolegice jesu. Sve počinje od nas samih i mislim da određena doza stresa i ne mora biti toliko negativna ako je se iskoristi za napredak. Stres je dokaz da nam je stalo do posljedica i učinka našeg rada, ali treba pripaziti da nas ne pobijedi.
OdgovoriIzbrišiStres je danas vrlo prisutan u svim sferama života budući da su životni zahtjevi puno veći i dinamičniji nego prije. Također, čovjekov životni put je podosta zadan, što se tiče procesa dogoja i obrazovanja, i ponekad se čini da sve što radimo "moramo", umjesto "želimo" raditi. To nas ponekad stavlja u mjesto primoranog subjekta i stres se sve više povećava te utječe na kvalitetu rada ali zato moramo naći najbolje načine za suzbijanje istog. Za stres je najbolje rješenje tjelovježba, osobno najviše volim trčati po igralištu i odmah mi je lakše. Na poslu stres mi najviše izazivaju određeni periodi opsežnog planiranja, dokumentiranja i slično te neki neugodni trenuci (neodgovorni roditelji...)
OdgovoriIzbrišiKao studentica, suocavam se sa stresom prije/tijekom ispita/prezentacija, te vjerujem da je takva situacija i kod mojih kolega. Stres mi ponekad cak pomaze u realizaciji projekata, ucenja i eseja, posebice s priblizavanjem rokova; no taj isti stres moze imati i negativan ucinak na moje odnose s kolegama buduci da se u takvim situacijama volim izdvojiti iz okoline i uvijeriti samu sebe u svoje kompetencije u miru. No, podrska okoline/obitelji i prijatelja mi je iznimno vazna; jer kroz razgovor i savjete mogu smanjiti razinu stresa i osjecati se bolje.
OdgovoriIzbrišiSložila bih se da su međuljudski odnosi na poslu veoma važni za odgojiteljev osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. No, međuljudski odnosi itekako mogu biti i izvor stresa što je nerijetko slučaj kada se suradnici jednostavno ne razumiju ili nemaju iste poglede na posao kojim se bave. Mislim da i radni uvjeti mogu biti izvor stresa. Kod nas u odgojiteljskom poslu često je frustrirajuće to što nemamo dovoljno sredstava za efikasan rad s djecom. Iako se teži korištenju prirodnih neoblikovanih materijala, djeci je ponekad potrebno ponuditi raznolikost, a to često zahtijeva izdvajanje dodatnih sredstava kojih uglavnom nema na raspolaganju. Otkloniti stres često mi pomažu razgovori s kolegicama koje mogu najbolje razumijeti što me muči jer su u sličnoj situaciji. Uvijek se trudim da stres ne utječe na kvalitetu moga rada i mislim da mi uglavnom uspijeva, osim što sam možda malo nervoznija kada sam pod stresom.
OdgovoriIzbrišiNažalost stres je danas sveprisutan zbog načina i tempa života koji vodimo. Iz vlastitog iskustva mogu reci da se suočavam sa stresom za vrijeme ispita i izlaganja prezentacije. Na poslu je najbitniji kolektiv u kojem radimo. Najveću ulogu imaju odnosi kolegica s kojom radim (prijateljski, poslovni, konkurentni), sve to utječe na nas na način koji ćemo odraditi svoj posao. Što je još najvažnije u našoj profesiji su roditelji djece koja borave u našoj grupi. Svi ti segmenti su veoma važni za nas i naše poglede na posao koji radimo.Stres može utjecati na sve aspekte našeg života, uključujući i emocije, ponašanje, sposobnost razmišljanja i fizičko zdravlje te bi ga trebalo izbjegavati jer u velikoj mjeri može bitno utjecati na naše zdravlje.
OdgovoriIzbrišiPosao svakako moze biti stresan no mislim da je vazan nacin na kojim se covjek nosi sa stresom. Ako smo zadovoljni s time sto radi u zivotu mislim da je i stres odmah manji ako nista barem se lakse nosit s takvim stresom.
OdgovoriIzbrišiMišljenja sam da je naš posao općenito jako stresan, osobno kod mene stres izazivaju neke neugodne situacije s roditeljima, ozljede djece. No, i u svom članku sam već pronašla i posebno naglasila da je veoma važno kako mi interpretiramo i doživljamo određene situacije te o tome ovisi hoće li one za nas biti stresne ili ne. S obzirom da smatram da je naš posao veoma stresan, ako to dozvolimo, trebamo si osvješćivati kako se nosimo s određenom situacijom, što time postižemo, možemo li je kako drugačije riješiti jer je poznato da djeca osjećaju kada smo nervozni i pod stresom te da to nesvjesno prenosimo na njih.
OdgovoriIzbrišiIako ne mogu govoriti o stresu s odgojiteljske perspektive, svakako mogu dati doprinos ovoj temi s one nastavničke. Kao srednjoškolski profesor često se susrećem sa stresnim situacijama na radnome mjestu iako se trudim da ne utječu previše na moj rad. Mnogi su u komentarima pisali o međuljudskim odnosima kao o vodećem stresoru vezanim uz posao, no ja nemam velik broj takvih iskustava. Rekla bih da većinu stresa kod mene izazivaju ponašanja pojedine djece koja su često daleko od pojma poželjnog ponašanja. Iako uvijek pojmu poželjnoga pristupam s rezervom jer volim kada mlade osobe jasno izražavaju svoje stavove sviđalo se to drugima ili ne, ponašanja o kojima govorim neprihvatljiva su u školskoj ustanovi (psovanje, izrugivanje, netolerantnost). Ono što zapravo uistinu stvara stres, nerazumijevanje je roditelja pri pokušaju da se takva ponašanja djece sankcioniraju i uklone. Danas je pomalo teško pronaći „zajednički jezik“ s roditeljima (pritom nemam namjeru generalizirati, već mislim na pojedince) koji su skloni svu krivnju svaliti na leđa nastavnika. Mišljenja sam da to proistječe iz zanemarivanja odgojne funkcije škole u kojoj se akademskom postignuću daje prvenstvo nad stjecanjem životnih vještina bez kojih, pokazalo se nebrojeno puta u praksi, svo stečeno znanje, često malo vrijedi. U nedavnom razgovoru s učenicima i sama sam se imala priliku uvjeriti koliki im stres predstavlja ogromna količina gradiva koju trebaju savladati te u kojoj im mjeri nedostaje osjećaj kompetentnosti u svakodnevnim životnim aktivnostima. Mnogi učenici iskazali su želju za time da se smanji opseg teorijskog gradiva, a uvede više praktičnih sati. Upravo iznesene činjenice ponekad su izvor stresa kod mene jer mi je ponekad teško „pomiriti“ potrebe učenika i zahtjevan plan i program.
OdgovoriIzbrišiO izvorima stresa na poslu često znam razgovarati s ostalim kolegama s kojima učestalo razmjenjujem iskustva. Nerijetko tražim savjet starijih kolega koji su ipak dulje u ovome poslu i čije mišljenje iznimno cijenim. Smatram da su međuljudski odnosi na poslu od izuzetne važnosti za samoizgradnju odgojno-obrazovnog djelatnika u osobu koja će, imajući u vidu savjete ostalih suradnika, naposljetku izgraditi vlastiti stav i pronaći odgovarajuću ravnotežu između onoga što želi i onoga što treba postići svojim radom. Iz želje da budemo što bolji u onome što činimo, često se suočavamo sa stresom, no vjerujem da je pravo umijeće znati ga pozitivno usmjeriti ka kreiranju kreativne i prihvatljive prakse koje će djeca postati aktivni sudionici. Određivanje jasnih ciljeva i usmjerenost na iste svakako mogu pomoći u smanjenju napetosti te donijeti dobro i djeci i nama samima.
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiKažu da je vrijeme naš najveći kritičar, a upravo je taj kritičar najveći izvor stresa od predškolskih dana pa nadalje. U današnje vrijeme svi nekud žure i jure: da ne zakasne u vrtić, školu ili na radno mjesto, da sve stignu naučiti pa onda i sve napisati na testu u zadanom vremenu, da na vrijeme obave sve svoje obveze na poslu kako bi tvrtka, a i onaj za koga se nešto proizvodi ili u korist koga se vrši usluga bio zadovoljan kvalitetom i brzinom obavljenog posla ili pružene usluge.
OdgovoriIzbrišiUnatoč svoj sili pomagala i uznapredovaloj tehnologiji koja nam pri obavljanju naših svakodnevnih obveza pomaže, sve manje smo okrenuti sebi, vlastitim potrebama i pronalaženju načina da se odupremo stresu.
Potrebno je pobijediti „vremenskog kritičara“, više se posvetiti sebi, pobijediti svoje strahove čime će se umanjiti stres koji je u većoj ili manjoj mjeri postao gotovo svakodnevan.
Odgajatelji su suoceni sa cestim stresnim situacijama. Rade sa ljudima, takodjer i sa djecom koja su tim ljudima najdragocjenije sto imaju. 100 ljudi 100 cudi. Odgajatelj pritom treba znati balansirati izmedju situacija koje bi mogle izazvati sukob ili dodatan stres. Vazno je umiriti moguce tenzije, ohrabriti sugovornika. Vjerujem da procjena samoefikasnosti i osobine licnosti o kojima se govori u clanku mogu puno pridonijeti nacinu na koji ce se odgajatelj/ica suocavati sa stresom.
OdgovoriIzbrišiIako nisam odgajateljica pa samim time ne mogu ništa reći sa te perspektive, ali mogu reći sa gledanja drugih odgajatelja, meni poznatih ljudi, da je stres kod njih dosta izraženi što zbog roditelja djece, jer ipak djeca su roditeljima sve, do kolega i djece koja ne žele slušati... Na poslu gdje sam sada, dolazim u kontakte sa puno ljudi pa tu ima i stresa, ali uspijem ga ublažiti sa podrškom obitelji i prijatelja. Od kolega ne tražim savjete. Tako da sam mišljenja da stresa ima na svakom poslu, ali najviše na poslu gdje se dolazi u kontakte sa drugim ljudima. Ako voliš svoj posao, mislim da se lakše nosi sa stresom, ako ga se ne može pobijediti.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je u danasnje vrijeme stres prisutan u svakom poslu, ali ako smo zadovoljni tim poslom koji radimo, nije tesko naci nacin da se tog stresa oslobodimo. Nazalost, stres moze utjecati lose na kvalitetu rada, ali isto tako i na nase zdravlje. Osobno takve situacije u kojima se nadem pokusam rijesiti razgovorom sa obitelji ili kolegama.
OdgovoriIzbriši